Priprema za prijemni i studiranje psihologije: vodič za buduće studente

Radulin Vilovački 2026-11-20

Saznajte kako da se pripremite za prijemni, šta očekuje studente psihologije, kako funkcionišu državni i privatni fakulteti i koje su karijerne mogućnosti posle studija.

Ako razmišljate o studiranju psihologije, verovatno vas zanima kako izgleda priprema za prijemni, koliko je teško položiti prijemni, da li je bolje izabrati državni ili privatni fakultet i šta zaista možete da radite posle završenih studija. Ovaj tekst je posvećen upravo tim pitanjima. Cilj je da dobijete realnu sliku o studiranju psihologije, pripremama za prijemni i karijernim putevima, bez romantizovanja i bez obećanja da će sve ići lako. Iako je fokus na psihologiji, mnogi principi mogu se primeniti i na druge oblasti. Ako razmišljate o studiranju arhitekture, pripreme za prijemni i pripreme za arhitekturu takođe zahtevaju plan, dok je prijemni za arhitekturu često specifičan zbog crtanja i prostornog razmišljanja. Bez obzira da li je u pitanju prijemni za arhitekturu ili prijemni za psihologiju, cilj je isti: položiti prijemni i upisati program koji vam odgovara.

Psihologija je privlačna jer obećava razumevanje ljudi, ponašanja, emocija i odnosa. Međutim, studije psihologije nisu samo razgovor o osećanjima. One uključuju teorije, istraživanja, statistiku, metodologiju, čitanje naučnih radova i učenje o tome kako se pouzdano dolazi do saznanja. Zato je važno da se što ranije informišete o programu, literaturi, načinu polaganja prijemnog i mogućnostima posle diplome. U nastavku su izdvojene najvažnije teme koje mogu da vam pomognu da donesete informisanu odluku i da se bolje pripremite za prijemni.

Zašto psihologija privlači i šta treba očekivati

Mnogi budući studenti psihologije prvi kontakt sa ovom oblašću ostvare preko popularnih serija, filmova, društvenih mreža ili knjiga o ličnom razvoju. To je sasvim razumljivo, ali treba napraviti razliku između zabavnog sadržaja i stvarnog studiranja. Rad sa ljudima je ozbiljan, odgovoran i često naporan. Psiholog ne „čita misli“, ne rešava sve probleme u nekoliko razgovora i ne bavi se uvek uzbudljivim slučajevima. Najveći deo posla može biti vođenje dokumentacije, procena, intervjui, testiranje, analiza podataka, saradnja sa drugim stručnjacima i dugotrajna edukacija.

Postoji nekoliko oblasti koje ljude najčešće privlače: klinička psihologija, psihologija rada, obrazovna psihologija, istraživačka psihologija, socijalna psihologija, kriminalistička ili forenzička psihologija, sportska psihologija i psihologija zavisnosti. Neke od njih zvuče uzbudljivo, ali u praksi zahtevaju mnogo dodatnog obrazovanja, prakse i licenciranja. Na primer, rad sa osobama sa problemima zavisnosti, poremećajima ishrane ili teškim psihičkim stanjima često podrazumeva master studije, specijalizacije, psihoterapijsku edukaciju i rad pod supervizijom. Zato je korisno da već na početku razmislite da li vas zanima teorija, istraživanje, rad sa decom, rad u organizacijama, savetovanje ili nešto drugo.

Studiranje psihologije traži radnu naviku, sposobnost čitanja dužih tekstova, razumevanje statistike i spremnost da se suočite sa temama koje mogu biti emotivno zahtevne. Ako vas zanima samo površno bavljenje ljudima, bez želje da učite metodologiju i istraživanja, verovatno ćete se razočarati. Ako vas zanima kako funkcioniše ljudsko ponašanje, kako se mere stavovi, kako se procenjuju sposobnosti i kako se pomaže ljudima na etičan i stručan način, onda će vam studije verovatno biti zanimljive.

Državni i privatni fakultet: kako napraviti izbor

Kada je reč o studiranju psihologije, često se postavlja pitanje da li izabrati državni ili privatni fakultet. Ne postoji univerzalno najbolji odgovor. Oba tipa ustanova mogu da ponude kvalitetan program, ali se razlikuju po načinu finansiranja, organizaciji nastave, broju studenata, uslovima upisa i mogućnostima za praksu. Zato je važno da proverite zvanične informacije o akreditaciji, nastavnom planu, literaturi, načinu polaganja ispita i uslovima za sticanje diplome.

Na državnim fakultetima konkurencija je često veća, posebno na programima koji su popularni. Upis se često zasniva na broju poena iz srednje škole i sa prijemnog ispita. Postoji mogućnost studiranja o trošku budžeta ili samofinansiranja, u zavisnosti od rangiranja i raspoloživih mesta. Priprema za polaganje prijemnog zato može biti veoma važna, jer jedan manji broj bodova može da napravi razliku između upisa i neupisa. Sa druge strane, privatni fakulteti često imaju drugačiji model upisa, drugačije školarine i manje grupe, ali i tu treba proveriti kvalitet programa, akreditaciju i realne uslove studiranja.

Kada razmatrate privatni fakultet, nemojte se voditi samo time da li je diploma „priznata“ u nekoj zemlji. Priznavanje zavisi od konkretne ustanove, programa, zemlje i poslodavca. Važno je da proverite da li je program akreditovan, kakav je nastavni plan, ko predaje, da li postoji praksa, kako izgledaju ispiti i koliko studenata završava studije. Takođe, raspitajte se o mogućnostima za master studije i dodatne edukacije. Dobra provera unapred može da vas poštedi razočaranja kasnije.

Bez obzira na tip fakulteta, ne oslanjajte se isključivo na tuđa iskustva i glasine. Ono što je nekome bilo lako, drugome može biti teško. Ono što je nekome bilo kvalitetno, drugome može biti nedovoljno. Posetite sajtove, pročitajte pravilnike, pogledajte nastavne planove, pitajte u studentskoj službi i, ako je moguće, razgovarajte sa studentima koji su završili prvu ili drugu godinu. Informacija iz prve ruke može biti korisna, ali je uvek proverite sa zvaničnim izvorima.

Šta se polaže na prijemnom ispitu

Prijemni ispit za psihologiju može se razlikovati od fakulteta do fakulteta. Najčešće uključuje test znanja iz psihologije, test opšte informisanosti i, na nekim ustanovama, test sposobnosti ili intervju. Test znanja obično obuhvata gradivo iz srednjoškolskog predmeta psihologija, ali može uključivati i šire razumevanje osnovnih pojmova, teorija i istraživanja. Test opšte informisanosti proverava poznavanje kulture, društvenih i prirodnih nauka, istorije, umetnosti, sporta, medija i savremenih događaja. Test sposobnosti može sadržati zadatke logičkog zaključivanja, nizove, analogije, verbalne i numeričke zadatke.

Zato je priprema za prijemni ozbiljan proces. Nije dovoljno pročitati jednu knjigu nekoliko dana pred ispit. Potrebno je napraviti plan, podeliti gradivo na celine, redovno ponavljati i proveravati znanje kroz testove. Ako se pripremate za prijemni koji sadrži opštu informisanost, čitajte novine, pratite aktuelnosti, gledajte dokumentarce, istražujte oblasti koje vam nisu bliske. Ako se pripremate za test sposobnosti, vežbajte logičke zadatke i učite da prepoznajete obrasce. Bez obzira na to da li se spremate za prijemni za arhitekturu ili prijemni za psihologiju, princip je sličan: što ranije počnete i što organizovanije učite, veće su šanse da položite prijemni bez panike.

Veoma je važno da koristite literaturu koja je zvanično navedena za prijemni. Različite knjige mogu da obuhvate gradivo na različit način, a pitanja se često prave prema konkretnom programu. Ako u uputstvu piše da se koristi udžbenik za određeni razred ili određeno izdanje, nemojte ga zamenjivati nasumičnim izvorima. Dodatna literatura može pomoći za razumevanje, ali osnovu treba da čini propisani materijal. Takođe, proverite da li postoje objavljeni primeri testova iz prethodnih godina, jer mogu da vam pokažu tip pitanja i način bodovanja.

Kako se organizovati za pripreme za prijemni

Dobra priprema za prijemni počinje planom. Prvo utvrdite šta se tačno polaže, koja literatura je propisana i koliko vremena imate do ispita. Zatim napravite realan raspored koji uključuje učenje, ponavljanje i rešavanje testova. Nemojte planirati da učite po deset sati svakog dana ako to ne možete da izdržite. Bolje je učiti umereno i redovno nego intenzivno nedelju dana i onda odustati. Učenje u manjim blokovima, sa kratkim pauzama, obično daje bolje rezultate od dugog sedenja bez koncentracije.

Kada obrađujete gradivo, pravite beleške, mape pojmova i kratke rezime. Posle svake celine proverite da li ste razumeli osnovne pojmove. Ako samo čitate bez provere, lako je steći lažni osećaj da znate. Rešavajte testove, odgovarajte na pitanja naglas, objašnjavajte gradivo nekome ili ga zapisujte svojim rečima. Ovo su načini da znanje pređe iz prepoznavanja u aktivno korišćenje. Za pripremu za polaganje prijemnog korisno je i da napravite listu čestih grešaka i pojmova koje stalno mešate, pa da im se posebno posvetite.

Ako vam je teško da sami organizujete učenje, možete razmotriti pripremnu nastavu ili dodatne časove. Oni nisu obavezni i nisu garancija uspeha, ali mogu pomoći ako vam nedostaje struktura ili ako želite da proverite znanje sa nekim ko ima iskustva. Pre upisa na bilo kakvu pripremu, raspitajte se o sadržaju, ceni, veličini grupe i tome da li program odgovara zvaničnom prijemnom ispitu. Isto važi i za privatne časove: dobar mentor može da vam pomogne, ali ne može da uči umesto vas.

Ne zaboravite ni na psihičku pripremu. Polaganje prijemnog često izaziva stres, a stres može da smanji koncentraciju. Vežbajte rešavanje testova pod vremenskim ograničenjem, spavajte dovoljno, unosite vodu i hranu, i nemojte učiti do kasno u noć pred ispit. Ako osećate veliku tremu, razgovarajte sa nekim od poverenja ili potražite savet stručnog lica. Cilj nije da budete bez straha, već da strah ne upravlja vašim postupcima.

Opšta informisanost i testovi sposobnosti

Test opšte informisanosti mnogi studenti doživljavaju kao najnepredvidiviji deo prijemnog. Razlog je jednostavan: pitanja mogu da dođu iz veoma različitih oblasti. Nekada su zastupljenije aktuelnosti, nekada kultura, umetnost, istorija, sport, nauka ili mediji. Zato nema savršenog recepta. Ono što pomaže jeste široka radoznalost i redovno praćenje različitih sadržaja. Čitajte kratke preglede vesti, gledajte kvizove, slušajte dokumentarne emisije, beležite nove pojmove i proveravajte njihovo značenje.

Takođe, korisno je da vežbate testove iz prethodnih godina ako su dostupni. Oni vam mogu pomoći da steknete osećaj za tempo i tip pitanja. Nemojte se, međutim, truditi da „nabubate“ hiljade činjenica bez razumevanja. Pitanja se često prave tako da provere opštu kulturu i sposobnost zaključivanja, a ne samo memorisanje. Ako naiđete na pitanje koje ne znate, pokušajte da isključite očigledno netačne odgovore i da logički procenite preostale opcije. Na testu sa više ponuđenih odgovora, ponekad je bolje odgovoriti po najboljoj proceni nego ostaviti prazno, u zavisnosti od pravila bodovanja.

Testovi sposobnosti mogu da uključuju zadatke sa nizovima, simbolima, brojevima, rečima i odnosima. Na njima je važna koncentracija i brzina, ali i tačnost. Vežbajte različite tipove zadataka i učite da prepoznajete obrasce. Ako se previše uznemirite, lako se gubi vreme. Zato je korisno da pre samog ispita znate koliko pitanja ima, koliko traje test i kako se raspoređuje vreme. Pravite strategiju: prvo rešite pitanja koja vam deluju lakše, a teža ostavite za kasnije ako ima vremena.

Bodovi, rangiranje i upis

Upis na fakultet ne funkcioniše uvek po principu „dovoljno je imati X poena“. Mnogo zavisi od broja prijavljenih, broja mesta, bodova iz srednje škole, težine prijemnog i konkurencije te godine. Zato je korisno da znate kako se formiraju bodovi i kako se rangiraju kandidati. Na nekim fakultetima prijemni nosi veći deo bodova, na nekima manji. Nekada se polaže samo test znanja, nekada kombinacija testa znanja, opšte informisanosti i sposobnosti. Sve to utiče na to kako treba da planirate pripremu.

Ne oslanjajte se na nezvanične informacije o „prolaznom broju bodova“. Ono što je važilo prošle godine ne mora da važi ove. Broj prijavljenih može da poraste ili padne, a raspoloživa mesta se mogu promeniti. Zato je najbolje da proverite zvanične podatke, pravilnike i rang liste iz prethodnih godina, ali da ih koristite samo kao okvir, ne kao garanciju. Ako se pripremate za polaganje prijemnog, cilj treba da bude da date svoj maksimum, a ne da „upadnete na knap“. Bolji rezultat vam daje više opcija, uključujući i mogućnost da birate između budžeta i samofinansiranja.

Ako se prijavljujete na više programa, dobro razmislite o redosledu želja i o tome koliko ste spremni da se prilagodite. Nekada je korisno imati rezervnu opciju, ali nemojte upisivati program koji vas uopšte ne zanima samo zato što mislite da je lakše upasti. Studiranje traje godinama i zahteva motivaciju. Ako program ne volite, veća je verovatnoća da ćete odustati ili da ćete se osećati nesrećno. Bolje je napraviti realan plan nego upisati nešto „reda radi“.

Šta se zaista uči na studijama psihologije

Studije psihologije često uključuju više teorijskog i istraživačkog rada nego što budući studenti očekuju. U prvim godinama najčešće se uče osnovni pojmovi, istorija psihologije, biologija i fiziologija, socijalna psihologija, razvojna psihologija, metodologija istraživanja i statistika. Kasnije se dodaju specifične oblasti, kao što su psihologija ličnosti, psihopatologija, psihološka procena, psihologija rada, obrazovna psihologija i druge. Na mnogim programima postoji i obavezan strani jezik, jer je veliki deo literature na engleskom.

Statistika i metodologija su često predmeti koji najviše plaše studente, ali su izuzetno važni. Psihologija se oslanja na istraživanja, a istraživanja zahtevaju poznavanje načina prikupljanja i analize podataka. Ako ne razumete kako se pravi upitnik, kako se tumače rezultati ili kako se proverava pouzdanost testa, teško ćete razumeti naučne tekstove. Zato nemojte te predmete posmatrati kao nepotrebno opterećenje. Oni vam pomažu da razlikujete naučno utemeljene tvrdnje od popularnih mišljenja i da radite odgovorno.

Studiranje psihologije ne znači da ćete se baviti samo kliničkim radom. Veliki broj psihologa radi u školama, organizacijama, marketingu, istraživanju tržišta, ljudskim resursima, nevladinom sektoru, sportu, zatvorskom sistemu ili savetovanju. Zato je korisno da tokom studija istražujete različite oblasti, volontirate, radite prakse i razgovarate sa stručnjacima. Što više iskustva steknete, lakše ćete odlučiti šta želite da radite posle diplome.

Klinička, forenzička i psihologija zavisnosti

Klinička psihologija je jedna od najpopularnijih oblasti, ali i jedna od zahtevnijih za zapošljavanje. Rad u zdravstvenim ustanovama, savetovalištima ili privatnoj praksi često podrazumeva master studije, dodatne edukacije, stažiranje i stalno stručno usavršavanje. Psihoterapija se ne uči u potpunosti na osnovnim studijama. Za bavljenje psihoterapijom obično su potrebne posebne edukacije koje traju godinama i često se plaćaju. Zato je važno imati realna očekivanja: diploma sama po sebi ne garantuje da ćete moći samostalno da radite sa klijentima.

Forenzička ili kriminalistička psihologija često privlači pažnju zbog serija i filmova. U stvarnosti, rad u ovoj oblasti može da uključuje procenu ponašanja, saradnju sa pravnim i bezbednosnim institucijama, analizu izjava, razumevanje rizika i rad sa počiniocima ili žrtvama. Međutim, ovakav rad nije isto što i „profilisanje“ u popularnim medijima. Za ozbiljan rad u ovoj oblasti često su potrebna dodatna znanja iz prava, kriminologije, bezbednosti i psihološke procene. Poslovi su specifični, često ograničeni i zahtevaju praksu i veze sa institucijama.

Psihologija zavisnosti i poremećaja ishrane takođe spada u osetljive oblasti. Rad sa osobama koje imaju probleme sa zavisnošću, anoreksijom ili bulimijom zahteva posebnu edukaciju i timski rad sa lekarima, psihijatrima, nutricionistima i drugim stručnjacima. Ako vas ove teme zanimaju, istražite programe koji nude odgovarajuće predmete i prakse. Nemojte pretpostavljati da ćete samo na osnovu diplome moći da se bavite ovim oblastima. Potrebno je dugoročno usavršavanje i iskustvo.

Karijerne mogućnosti posle studija psihologije

Mogućnosti za rad su raznolike, ali zavise od obrazovanja, iskustva, dodatnih veština i tržišta. Neki od češćih puteva uključuju rad u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, ljudskim resursima, marketingu i istraživanju tržišta, nevladinim organizacijama, sportu, pravosuđu i privatnoj praksi. U školama psiholozi mogu da rade na proceni, savetovanju, prevenciji i podršci učenicima i nastavnicima. U zdravstvu mogu da učestvuju u dijagnostici i savetovanju, u saradnji sa drugim stručnjacima. U organizacijama se bave selekcijom kandidata, razvojem zaposlenih, procenom radne uspešnosti i organizacionom klimom.

Važno je znati da je konkurencija u nekim oblastima velika. Klinički rad i rad u školama često su traženi, ali mesta nisu uvek dostupna. U drugim oblastima, kao što su ljudski resursi ili istraživanje tržišta, veštine analize podataka, poznavanje statistike i komunikacija mogu biti velika prednost. Volontiranje, praksa, projekti i dodatne obuke mogu da vam pomognu da steknete iskustvo i kontakte. Nemojte čekati da završite fakultet da biste počeli da se bavite oblastima koje vas zanimaju. Već tokom studija možete da tražite mogućnosti za učenje i rad.

Ako razmišljate o odlasku u inostranstvo, proverite uslove priznavanja diplome, jezičke zahteve i mogućnosti za master ili specijalizaciju. U nekim zemljama je potrebno dodatno obrazovanje ili licenciranje, posebno za klinički rad i psihoterapiju. Jezik je veoma važan u psihologiji, jer rad sa ljudima zahteva preciznu komunikaciju. Zato je poznavanje stranog jezika korisno ne samo za studiranje nego i za karijeru. Istraživanje, metodologija i statistika mogu da otvore vrata na međunarodnim programima, ali zahtevaju solidnu pripremu.

Master studije, specijalizacije i dodatne edukacije

Na većini programa psihologije osnovne studije traju tri ili četiri godine, a master studije jednu ili dve godine, u zavisnosti od sistema. Master je često neophodan za ozbiljan rad u struci, posebno u kliničkoj, obrazovnoj ili organizacionoj psihologiji. Tokom master studija biraju se usmerenja, pišu se istraživački radovi i obavlja se praksa. Ako planirate da radite sa klijentima, raspitajte se koji su uslovi za licenciranje i koje dodatne edukacije su potrebne.

Psihoterapijske edukacije su često odvojene od fakultetskog programa. Mogu da traju nekoliko godina i uključuju teorijsku nastavu, lični rad, superviziju i praksu. Cena i trajanje zavise od pristupa i ustanove. Ako vas zanima psihoterapija, nemojte se zadovoljiti samo osnovnim kursem. Etičan i stručan rad zahteva ozbiljnu obuku. Takođe, proverite da li je program priznat od relevantnih strukovnih udruženja i da li vodi ka mogućnosti za licenciranje.

Specijalizacije mogu biti korisne, ali nisu jedini put. Nekada je važnije imati raznoliko iskustvo, poznavanje statistike, istraživačke veštine i sposobnost rada u timu. Ako želite da radite u inostranstvu, master ili doktorske studije mogu biti način da se upoznate sa lokalnim sistemom i steknete kontakte. Ipak, svaka zemlja ima svoja pravila. Zato je najbolje da se informišete direktno kod ustanova i strukovnih tela pre nego što donesete odluku.

Prebacivanje, paralelno studiranje i praktični saveti

Ponekad studenti žele da se prebace sa jednog fakulteta na drugi ili da paralelno studiraju dva programa. To je moguće u nekim slučajevima, ali zavisi od pravilnika ustanova, akreditacije programa, priznavanja ispita i raspoloživih mesta. Ako razmišljate o prebacivanju, prvo se informišite u studentskoj službi. Pitajte koja dokumentacija je potrebna, koji ispiti mogu da se priznaju i koliko košta upis. Nemojte se oslanjati na nezvanične informacije, jer se pravila mogu razlikovati od godine do godine.

Paralelno studiranje je zahtevno i retko ga je moguće izvesti bez dobre organizacije. Ako već studirate jedan program, dobro procenite koliko vremena i energije možete da posvetite drugom. Takođe, proverite da li možete da budete na budžetu na oba programa, jer to često nije dozvoljeno. Nekada je bolje završiti prvi program ili upisati master u drugoj oblasti nego započeti drugi fakultet bez jasnog plana. Cilj je da steknete znanje i diplomu, a ne samo da skupite prijave i uplate.

Praktični saveti za buduće studente psihologije su sledeći: proverite zvanične informacije o prijemnom, počnite pripreme na vreme, učite iz propisane literature, vežbajte testove, čuvajte dokumentaciju, pratite rokove i ne uplaćujte novac bez provere. Ako vam nešto nije jasno, pitajte. Bolje je postaviti pitanje na vreme nego otkriti problem kada je rok već prošao. Takođe, sačuvajte kopije svih potvrda i uplatnica. Administracija može biti zahtevna, a dobra evidencija vam može uštedeti vreme i nerve.

Da li upisati psihologiju ako vas zanima samo jedna oblast

Neki budući studenti su unapred zaljubljeni u jednu oblast, na primer klinički rad, forenzičku psihologiju ili rad sa decom. To je lepo, ali nemojte dozvoliti da vam usko interesovanje zatvori vrata za druge mogućnosti. Tokom studija ćete se susresti sa različitim pristupima i možda otkriti da vas zanima nešto što niste očekivali. Psihologija je široka oblast i mnoge veštine su prenosive. Poznavanje metodologije, statistike, komunikacije i etike korisno je u gotovo svakom poslu.

Ako vas zanima rad sa osobama sa poremećajima ishrane, zavisnostima ili teškim psihičkim stanjima, istražite koje dodatne edukacije postoje i koliko traju. Nemojte se vezivati samo za naziv smera. Nekada je važnije da završite osnovne studije, steknete osnovu i zatim se usmerite kroz master, praksu i specijalizacije. Takođe, razmislite o tome da li želite da radite u timu. Rad sa ljudima u krizi često zahteva saradnju sa lekarima, socijalnim radnicima, pravnicima i drugim stručnjacima.

Ako vas privlači istraživanje ili akademska karijera, obratite pažnju na metodologiju, statistiku i pisanje radova. Ako vas zanima rad u organizacijama, razvijajte komunikacione veštine, poznavanje ljudskih resursa i razumevanje poslovnih procesa. Ako vas zanima obrazovanje, istražite rad u školi, savetovanje i prevenciju. Ne postoji jedan jedini put. Postoji mnogo načina da se znanje iz psihologije primeni, ali je važno da budete strpljivi i spremni da učite i posle diplome.

Završna razmišljanja pre prijemnog

Priprema za prijemni je važna, ali nije jedina stvar koja određuje vašu budućnost. Ako se dobro pripremite i položite prijemni, otvoriće vam se mogućnosti. Ako ne uspete iz prvog puta, to ne znači da niste sposobni. Nekada je potrebno promeniti plan, izabrati drugi program, sačekati godinu ili pokušati ponovo. Važno je da ne donosite odluke isključivo pod pritiskom trenutka i da ne upisujete program samo zato što drugi misle da je dobar.

Studiranje psihologije može biti izuzetno korisno i zanimljivo, ali zahteva rad, odgovornost i realna očekivanja. Ako ste spremni da učite, da istražujete, da prihvatite da ćete ponekad biti nesigurni i da ćete morati da tražite pomoć, verovatno ćete se snaći. Koristite zvanične informacije, planirajte pripreme za prijemni, vežbajte testove i čuvajte svoj mentalni i fizički zdravlje. Na kraju, najvažnije je da izaberete oblasti koje vas istinski zanimaju i da budete spremni da uložite vreme u svoje obrazovanje.

Bez obzira na to da li se spremate za prijemni za psihologiju, pripreme za prijemni u nekoj drugoj oblasti ili razmatrate studiranje arhitekture, osnovni principi ostaju isti: informišite se, napravite plan, budite dosledni i ne zaboravite da je polaganje prijemnog samo jedan korak u dužem procesu. Ako se pripremite kao da je prijemni važan, ali ne i jedini smisao života, imaćete više mira i bolje rezultate. Srećno na prijemnom i u daljem obrazovanju.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.